Odrast: novi korijeni za ekonomiju

Zamišljanje budućnosti nakon koronakrize

Pandemija koronavirusa već je odnijela brojne živote i neizvjesno je kako će se razvijati u budućnosti. Dok se ljudi na prvim linijama zdravstvene skrbi i osnovnih socijalnih usluga bore protiv širenja virusa, brinu za bolesne i održavaju najnužnije pogone, velik se dio ekonomije zaustavio. Iako je situacija za mnoge bolna i teška, s mnogo straha i tjeskobe oko onih koje volimo i u našim zajednicama, ona je i trenutak da kolektivno iznesemo nove ideje.

Kriza koju je pokrenuo koronavirus već je razotkrila mnoge slabosti naše kapitalističke ekonomije opsjednute rastom – nesigurnost u kojoj mnogi žive, zdravstvene sustave osakaćene godinama štednje i podcjenjivanje nekih od najnužnijih profesija. Ovaj sustav, ukorijenjen u iskorištavanju ljudi i prirode te duboko podložan krizama, svejedno se smatralo normalnim. Iako svjetska ekonomija proizvodi više nego ikada prije, ne uspijeva se brinuti za ljude i planetu – bogatstvo se gomila, a planeta je opustošena. Milijuni djece svake godine umiru od uzroka koji se mogu spriječiti, 820 milijuna ljudi je pothranjeno, bioraznolikost i ekosustavi se uništavaju, a emisije stakleničkih plinova i dalje rastu, potičući nasilne antropogene klimatske promjene: porast razine mora, razorne oluje, suše i požare koji gutaju čitave regije.

Dominantne strategije za borbu protiv ovih problema već su desetljećima prepuštanje ekonomske distribucije tržišnim silama i smanjenje ekološke degradacije razdvajanjem (decoupling) i zelenim rastom. To nije uspjelo. Sad imamo priliku graditi na iskustvu koronakrize: od novih oblika suradnje i solidarnosti koji bujaju do nikad šireg poštovanja prema osnovnim društvenim uslugama poput zdravstva i poslova skrbi, opskrbe hranom i odvoza otpada. Pandemija je također dovela do vladinih akcija bez presedana u modernom mirovnom vremenu, pokazujući što je moguće kad postoji volja za djelovanje: neosporavano preusmjeravanje proračuna, mobilizaciju i preraspodjelu novca, brzo širenje sustava socijalne sigurnosti i stanovanja za beskućnike.

Istovremeno moramo biti svjesni porasta problematičnih autoritarnih tendencija poput masovnog nadzora i invazivnih tehnologija, zatvaranja granica, ograničavanja prava na okupljanje i kapitalizma katastrofe koji iskorištava krizu. Moramo pružiti čvrst otpor takvoj dinamici, ali i ne zaustaviti se samo na tome. Da bismo započeli tranziciju u radikalno drugačije društvo, umjesto da očajnički pokušavamo ponovno pokrenuti destruktivni stroj za rast, predlažemo da učimo na prethodnim lekcijama i obilju društvenih i solidarnih inicijativa koje su proteklih mjeseci niknule svijetom. Za razliku od financijske krize 2008., trebali bismo spašavati ljude i planetu, a ne korporacije, i izaći iz ove krize s mjerama dostatnosti, umjesto mjerama štednje.

Mi, potpisnici i potpisnice ovog pisma, stoga nudimo pet principa za oporavak ekonomije i temelj stvaranja pravednog društva. Da bismo razvili nove korijene za ekonomiju koja odgovara svima, moramo:

1) Staviti život u centar naših ekonomskih sustava.

Umjesto ekonomskog rasta i rasipne proizvodnje, u središte svega što radimo moramo staviti život i dobrobit. Dok se neki gospodarski sektori, poput proizvodnje fosilnih goriva, vojske i oglašavanja, postupno moraju ugasiti, druge, poput zdravstva, obrazovanja, obnovljivih izvora energije i ekološke poljoprivrede, moramo njegovati.

2) Radikalno preispitati koliko je rada potrebno i kakav je rad potreban za dobar život svih.

Moramo staviti veći naglasak na rad skrbi i adekvatno vrednovati profesije koje su se tijekom krize pokazale ključnima. Radnici iz destruktivnih industrija trebaju proći obuku za nove tipove poslova koji su regenerativni i čistiji, čime se osigurava pravedna tranzicija. Moramo smanjiti radno vrijeme i uvesti sheme za podjelu rada.

3) Organizirati društvo oko pružanja nužnih dobara i usluga.

Iako trebamo smanjiti rasipnu potrošnju i putovanja, osnovne ljudske potrebe poput prava na hranu, smještaj i obrazovanje moraju se osigurati za sve putem univerzalnih osnovnih usluga ili programa univerzalnog osnovnog dohotka. Nadalje, minimalni i maksimalni prihodi moraju se demokratski definirati i uvesti.

4) Demokratizirati društvo.

To znači omogućiti svim ljudima da sudjeluju u odlukama koje utječu na njihov život. Preciznije, znači više participacije marginaliziranih grupa, kao i uključivanje feminističkih principa u politiku i ekonomski sustav. Moć globalnih korporacija i financijskog sektora moraju se drastično smanjiti demokratskim vlasništvom i nadzorom. Sektori koji se odnose na osnovne potrebe poput energije, hrane, stanovanja, zdravlja i obrazovanja trebaju biti dekomodificirani i definacijalizirani. Treba poticati gospodarske aktivnosti temeljene na suradnji, poput radničkih zadruga.

5) Temeljiti političke i ekonomske sustave na načelu solidarnosti.

Redistribucija i pravda – transnacionalna, intersekcionalna i međugeneracijska – moraju biti temelj za pomirenje sadašnjih i budućih generacija, društvenih skupina unutar zemalja te zemalja globalnog juga i sjevera. Globalni sjever pogotovo mora okončati trenutne oblike iskorištavanja i platiti reparacije za prošle. Klimatska pravda mora biti princip koji vodi brzu društveno-ekološku transformaciju.

Dok god imamo ekonomski sustav koji ovisi o rastu, recesija će biti pogubna. Ono što svijetu treba umjesto toga je odrast – planirano ali prilagodljivo, održivo i pravedno smanjivanje ekonomije koje vodi u budućnost u kojoj s manje možemo živjeti bolje. Trenutna je kriza za mnoge brutalna i najteže pogađa najugroženije, ali daje nam i priliku za razmišljanje i promišljanje. Može nas natjerati da shvatimo što je zaista važno i ukazala je na bezbrojne potencijale na kojima treba graditi. Odast, kao pokret i koncept, razmišlja o tim pitanjima već više od desetljeća i nudi dosljedan okvir za ponovno promišljanje društva na temelju drugih vrijednosti, kao što su održivost, solidarnost, pravednost, konvijalnost, direktna demokracija i uživanje u životu.

Pridružite nam se u ovim raspravama i podijelite svoje ideje na Degrowth Vienna 2020 i Globalnom danu odrasta – da zajedno kreiramo namjerno i oslobađajuće napuštanje naše ovisnosti o rastu!

Solidarno,

Radna grupa za otvoreno pismo: Nathan Barlow, Ekaterina Chertkovskaya, Manuel Grebenjak, Vincent Liegey, François Schneider, Tone Smith, Sam Bliss, Constanza Hepp, Max Hollweg, Christian Kerschner, Andro Rilović, Pierre Smith Khanna

Ovo pismo rezultat je kolaborativnog procesa unutar međunarodne mreže koja raste. Potpisalo ga je više od 1100 stručnjaka i preko 66 organizacija iz više od 60 zemalja.
Pogledajte sve potpisnike ovdje